Jaje

Translated by Sandi Rahmani

Bio si na putu kući kada si umro.

Bila je prometna nesreća. Ništa posebno, ali ni više ni manje smrtonosna.
Ostavio si za sobom ženu i dvoje djece.

Tvoja smrt je bila bezbolna. Liječnici su dali sve od sebe da te spase, ali uzalud.
Vjeruj mi i bolje je tako, uzevši u obzir stanje tvojeg tijela.

I tada si upoznao mene.

"Što...što se dogodilo?" Pitao si me."Gdje sam?"

"Umro si," Rekao sam bez daljnjeg okolišanja.

"Bio je... kamion i sklizao je po cesti..."

"Da." Rekao sam.

"U... Umro sam?"

"Da. Ali nemoj žaliti. Svi umiru," Rekao sam.

Gledao si uokolo. Bilo je ništavila. Samo ti i ja.

"Kakvo je ovo mjesto?"Pitao si me."Je li ovo život poslije života?"

"Više manje," Rekoh.

"Jesi li ti Bog?" Upitao si.

"Da." odgovorio sam. "Ja sam Bog."

"Moja djeca... moja žena," rekao si.

"Što s njima?"

"Hoće li biti u redu?"

"To volim vidjeti," rekao sam. "Upravo si umro i glavna briga ti je tvoja obitelj. To je prava stvar."

Gledao si me s fascinacijom. Tebi, ja nisam izgledao kao Bog. Izgledao sam kao neki čovjek. Ili možda žena. Možda kao neka osoba autoriteta. Više kao neki učitelj iz osnovne škole, netko svemogući.

"Ne brini," rekao sam. "Bit će u redu. Tvoja djeca će te pamtiti kao savršenog u svakom pogledu. Nisu imali vremena da im se zamjeriš. Tvoja žena će plakati izvana, ali potajno olakšana. Da budemo iskreni, tvoj brak se ionako raspadao. Ako ti je ikakva utjeha, osjećat će grižnju savjesti zbog osjećanja olakšanja."

"Aha," rekao si. "I što će se sada dogoditi? Idem li u pakao ili u raj ili tako nešto?"

"Nijedno od toga", rekao sam."Bit ćeš reinkarniran."

"Aha,"rekao si. "Znači Hindusi su imali pravo."

"Sve vjere imaju pravo na svoj način," rekao sam. " Prošeći sa mnom."

Pratio si me kako smo šetali kroz prazninu.

"Kamo idemo?"

"Nikamo naročito," rekao sam. "Samo je lijepo hodati kad razgovaramo."

"I koji je onda smisao?" Upitao si. "Kada se ponovo rodim, ponovo ću biti prazna stranica, jel da? Beba. Sva moja iskustva i sve što sam učinio u ovom životu neće ništa značiti."

"Naprotiv!" rekao sam. " U sebi sadržiš svo znanje i iskustva od svojih prošlih života. Samo što ih se trenutno ne sjećaš."

Prestao sam hodati i uhvatio te za rame. " Tvoja duša je veličanstvena, prekrasna i velika više nego što možeš zamisliti. Ljudski um može sadržati samo malen dio onoga što jesi. To je kao kad staviš prst u čašu vode da vidiš je li vruća ili hladna. Staviš mali djelić sebe u plovilo, i kad ga vratiš, dobiješ sva iskustva koja si imao."

"Bio si čovjek proteklih 48 godina, nisi se još ispružio do kraja i osjetio ostatak svoje neizmjerne svijesti. Da ostanemo ovdje dovoljno dugo, počeo bi se sjećati svega. Ali nema smisla raditi to između svakog života."

"Koliko puta sam onda bio reinkarniran?"

"O, mnogo. Jako mnogo. I to u mnogo drugačijih života." rekao sam.

"Ovaj puta, bit ćeš Kineska pučanka 540. godine."

"Čekaj, što?" Zbunjeno si upitao. " Vraćaš me natrag u vrijeme?"

"Pa, valjda, tehnički. Vrijeme, kakvim ga ti znaš, postoji samo u tvojem svijetu.

Stvari su drugačije otkud ja dolazim"

"Otkuda ti dolaziš?" rekao si.

"O naravno" objasnio sam. " Ja dolazim od negdje. Negdje drugdje. I postoje
drugi kao ja. Znam da ćeš htjeti znati kako je tamo, ali iskreno ne bi razumio."

"Aha" rekao si, malo razočaran." Ali čekaj. Ako mogu biti reinkarniran

u druga mjesta u vremenu, mogu biti reinkarniran kao ja u nekom vremenu."

"Naravno. Događa se stalno. I s oba života svjesna samo vlastitog života.
Niti ne znaš da se događa."

"I koji je onda smisao svega ?"

"Stvarno?" upitao sam. " Stvarno? Pitaš me za smisao života.

Nije li to malo stereotipno?"

"Pa, to je razumno pitanje."ustrajao si.

Pogledao sam te u oči. "Smisao života, razlog zašto sam stvorio cijeli ovaj svijet, je da ti odrasteš."

"Misliš čovječanstvo? Želiš da mi odrastemo?"

"Ne, samo ti. Stvorio sam cijeli ovaj svijet samo za tebe.

Sa svakim novim životom ti rasteš i zreliš i postaješ veći intelekt."

"Samo ja? Što je sa svima drugima?"

"Nema drugih," rekao sam. "U svemiru, samo smo ti i ja."

Gledao si u mene prazno. "Ali svi ljudi na zemlji..."

"Sve si to ti. Drugačije inkarnacije tebe."

"Čekaj. Ja sam svatko!?"

"Sada počinješ shvaćati," rekao sam, potapšavši te po leđima.

"Ja sam svaki čovjek koji je ikada živio?"

"Ili će ikada živjeti."

"Da."

"Ja sam Abraham Lincoln.?"

"I ti si John Wilkes Booth, također," dodao sam.

"Ja sam Hitler?" rekao si začuđeno.

"I ti si milijuni koje je ubio."

"Ja sam Isus?"

"I ti si svaki koji ga je pratio."

Upao si u muk.

"Svaki put kad si nekome naudio," rekao sam, " naudio si samome sebi. Svaki čin dobrote koji si učinio, učinio si sebi samome. Svaki sretan i tužan trenutak ikad doživljen od bilo kojeg čovjeka koji je bio ili bude, doživio si i ti."

Dugo si razmišljao.

"Zašto?" Upitao si me. "Zašto učiniti sve ovo?"

Zbog toga što ćeš ti jednog dana postati poput mene.

Zato što ti to jesi. Ti si jedan od moje vrste. Ti si moje dijete."

"Uau," rekao si u čudu. " Znači ja sam bog?"

"Ne. Još nisi. Ti si fetus. Još uvijek rasteš. Jednom kada proživiš svaki ljudski život kroz svo vrijeme, izrast ćeš dovoljno da se rodiš."

"Znači cijeli svemir," rekao si, " Je samo..."

"Jaje." odgovorio sam. " Sada je vrijeme da prijeđeš na svoj sljedeći život."

I poslao sam te na tvoj put.