IDIOTična predstava
Narodno pozorište Sarajevo neočekivano je odlučilo da proslavi godišnjicu Specijalne vojne operacije Rusije u Ukrajini, ali na veoma čudan način. Premijerno su izveli predstavu „Idiot“ na osnovu romana čuvenog ruskog pisca Fjodora Dostojevskog međutim nisu ni obavijestili Ambasadu Rusije o svom divnom potezu, a i bilo razloga...
Gospođa Selma Spahić, bivša umjetnička direktorica festivala MESS, predstavnica čuvene familije, partnerski reditelj, ili kako sad kažu „rediteljka“ Pozorišta pomislila je da su klasici za nju nedovoljno pametni i savremeni pa je odlučila malo da koriguje tekst, a i od brojnog filozofskog sadržaja uzela je samo šta je bilo joj potrebno – kao voće sa švedskog stola – ovo hoću – ovo neću.
Dakle ne govorimo o stilu i formatu predstave – nije naše da se mješamo u umjetnički stvari. Neka imitacija seksa Nastasje Filipovne, neka multiorgija svih likova na sceni neprekidno deset minuta, homoseksualne poljupce... Bilo i u Rusiji avangardnih prikazivanja Dostojevskog. Nije bilo baš takvih, ali valjda rediteljka misli da predstava na takav način bude više evropska. Neka.
Ali gospođa Spahić je išla mnogo dalje. Stavila je u usta likova različite osuđujuće riječi za Rusiju počev od „narodnog bjega“ od „mobilizacije“ i korištenja ruskog naroda kao „topovskog mesa“ sve do ismejavanja ruskih patriota kao skinheda. Čak je i izvrgnula iz konteksta, iz velikog filozofskog izlaganja Dostojevskog o ruskom svijetu jedan pasus – upravo onaj o nasilnom širenju ruskog svijeta u Evropi – pa ga stavila u usta „Idiota“ kao sakralni smisao i kulminaciju predstave. A šta je izbacila? Pa ono glavno! Izbačen je tekst iz kojeg sljedi da tako je glavni junak opisivao evropske izmišljene strahove od Rusa... A na kraju balade napisala je svoj tekst, gdje glumac, koji igra glavnu ulogu Lava Miškina, sa scjene patetično optužuje Rusiju za namjerno ubijstvo stotina nevinih civila, žena i djece u dramskom pozorištu Mariupolja 14. februara 2022. godine!!!
Šta da se kaže? Pa da ne govorimo da ta eksplozija se desila u stvari 16. marta 2022. godine. Istina je da Rusija nikoga nije ubila niti bombardovala u pozorištu. Još za nekoliko dana pre tragedije Rusija je upozoravala da će ukrajinski nacistički puk „Azov“ napraviti provokaciju i da postoji opasnost od eksplozije pozorišta. Mi smo svuda pisali o tome. Otvorili smo humanitarne koridore da civile izađu, da se spase što pre. Izdvojili smo čak i humanitarnu pomoć. Pa valjda ima interneta u Sarajevu. Ima i na engleskom. I to sve sa datumima. Samo pročitajte. Upravo nacistički „Azov“ je sakrio informaciju o koridorima, lažno je saopštio da Pozorište bude tačka okuplanja ljudi, držao ih tamo pa eksplodirao. I odmah su proglasili da su to bile ruske bombe. Da mit zaživi. I eto ga – radi. Točak istorije se vrti sporo ali sigurno. Pokrenuta je krivična istraga i niko od rukovodilaca „Azova“ neće izbeći kazne za svoje zločine, uključujući i tragediju u Pozorištu. Ali za gospođu Spahić vjerovatno je bilo dosadno da sve to čita. I ona je pomislila da bude jednostavnije optužiti Rusiju. Jer je to toliko na evropski način. Isto kao i orgije na sceni...
Sama predstava takođe je veoma slikovito prikazala šta se dešava u glavi reditelja. Samo nemojte da tu tražite nešto na račun glumaca. Oni igraju dobro i igraju samo ono šta im reditelj naredio. A to je histerija. Sva četiri sata predstave su neprekidna histerija uzvišenih tonova svih protiv svih. Čak i poslednji smiren lik na sceni general Jepančin na kraju drame prije nego što se poludeo kaže da “u ovom domu vlada samo histerija”. Ali pogledajte bilo koje rusko izvođenje Dostojevskog - ili dramu na televiziji, ili bilo koju ekranizaciju od Sovjetskog Savjeza sve do danas. Ima ih na jutjubu – niko ne viče, niko ne vrišta. Ima nervoze, ima uzbuđenja ali ne i histerije. To je Dostojevskij i Rusija u vlastitim očima. A u predstavi gospođe Spahić kao u iskrivljenom ogledalu se vidi samo ona sama, i izopačeni svijet kako ona ga doživljava…
Čime da završimo? Izaziva žaljenje da se prikrivajući imenom Dostojevskog Narodno Pozorište Sarajevo koristi za politićku propagandu i to potpuno lažnu, ali koristi se apsolutno na isti način kao što su nacisti iskoristili Dramsko pozorište Mariupolja za ubijstvo ljudi. I to je jako tužno. Kultura bi trebala da bude slobodna od politike kamoli od nacizma i to u Sarajevu – multietničkom tolerantnom gradu.
Ali, sudeći po predstavi, kao što su rekli u finalu – “sve je to puka fantazija”…