SR

Ovo će biti vjerojatno posljednje nešto da ti pišem. Možda i ne.

Bila si mi prva ljubav. Prva, prava, realizirana ljubav. Mislio sam da sam pogodio isprve. Ispalo je da nisam. I to je okej. Isto tako si mi prvi pravi heartbreak. Mislim da svatko treba nekad proći slomljeno srce jer ako to preživiš, sve ćeš. I još nije zacijelilo do kraja. Imam jednu nekad namrgođenu, nekad nasmijanu djevojku koja ga drži s obje ruke dok ne zaraste u potpunosti. I ona sad ima mene.

Nisam još pustio svaki djelić tebe. Prošlo je puno vremena, a nisam još. Boli me onaj dio u kojem sam bauljao mjesec-dva misleći da sam za nešto kriv i da nešto nije u redu s nama zbog mene. Tvoja neiskrenost je to napravila. 

Ali hvala ti. Naučio sam puno dok smo bili skupa.

Naučio sam kuhati, spremati, biti tu, biti i jak i ranjiv i nađen i izgubljen. Naučio sam kako voljeti bezuvjetno. Naučio sam kako se izgubiti u drugoj osobi. Naučio sam biti jak za dvoje. Naučio sam prelaziti preko ponosa jer je ljubav važnija. Naučio sam boriti se s mizernim šansama. Naučio sam... a puno toga.

Oprosti.

Oprosti na preuzimanju odgovornosti za tvoje postupke. Oprosti za svo tapšanje po leđima koje te učinilo slabom. Oprosti za rješavanje svih tvojih problema, čak i od onih najmanjih na mobitelu ili računalu - jer nisi naučila samostalno zasukati rukave. Oprosti na brisanje svih tvojih suza jer nekad treba plakati i usrati majice i plahte. Bila si u pravu. Preteško bi bilo da rastemo dalje skupa - previše je već bilo naučenih uzoraka i kalupa koje bi bilo teško razbiti. Ne nemoguće, ali preteško.

Hvala na odlasku.

Naučio sam da vrijedim više. Naučio sam da zaslužujem bolje. Nekog tko će biti siguran u mene. Nekog tko će se oduprijeti iskušenjima. Nekog tko zna da dizanje ruku nije rješenje. Nekog tko zna da je neizbježno da svijeće ponekad izgube svoj ogroman plamen, ali umjesto full blown puhanja trebaju samo malo zraka da opet počnu gorjeti. Ne znam koliko je ovo znanstveno i fizički točno, ali nije ni važno, znam što mislim. Naučio sam da ne trebam težiti promjeni jer netko drugi to očekuje od mene. Naučio sam kroz posljednjih godinu dana puno o sebi - izvore svojih nesigurnosti i svoje snage. Uvijek sam mislio da si ti ta cool osoba u našem odnosu koja zna što želi i sad znam da sam jako dugo bio u krivu.

Želim ti oprostiti, nisam siguran da još mogu. Ali sebi opraštam sve. Svi nedostaci i mane i savršenstva i sreća su bili tu jer sam te volio. Na neki način ću uvijek. Ali verzije tebe koje sam znao. Nove ne znam niti ih želim znati. Neka i one budu sretne i nasmijane kao što su bile ove koje sam znao.

Želim ti sve najbolje i najljepše. Ne želim ti da nađeš što tražiš, želim da te nađe ono što trebaš.

Kad te vidim reći ću ti "bok" i "šta ima?" i "ma da?" i "sretno". I mislit ću to "sretno" svim srcem.