Notion

Okupan mrakom, hladno, pokušavam more opipat

Šljunak među prstima, prašina pod noktima

Još jedna godina, još uvijek pokidan

Premalo odjeće na meni, svejedno ju poskidam

I ostavim kod malog crvenog svjetionika

rekao da vratit ću se nikad, izbljedjela slika

pa grabim iako prilika je odavno prestala kucat, 

svejedno grabim po tom šljunku prema slanoj vodi iako koža mi puca

imam osjećaj da morska vila me zove

i dalje se bojim plivat dalje od bove

već sam i zaboravio kako ona se zove

ne mogu je pitat jer je dalje od bove

a nikad nije bila od onih koja pristaje duh tvoj pratit

niti se približit, ponizit da ju možeš dohvatit

možeš samo stati - u valu, u vremenu, struji i sjesti

na uže od bove do bove i divit se njezinoj pjesmi