Dnevnik

14.5.2020

Ležim, ležim i ležim... Ne mogu zaspati, pa jednostavno razmišljam o svemu. Noć je (23:56). Pomišljam da sjednem, ali jednostavno nemam snage za to, odustajem. Gledam u mračan zid iznad sebe i jedino što vidim je mrak i male svjetleće naljepnice koje su zalijepljene na njemu. Razmišljam ponajprije o tome što ću raditi sutra, a onda prelazim na kompliciranije i razmišljam o životu i koji je smisao mojeg postojanja. Da, ipak shvaćam da je to prekomplicirano za moj mozak... Upalila sam svoju najdražu pjesmu "John Legend- ALL OF ME" na "YouTubu" i slušala je i dalje buljeći u zid. Ubrzo nakon toga sam zaspala i uživala u svojim snovima, nadajući se da će se i ostvariti.

15.5.2020

Danas je petak. Nakon jučerašnjeg depresivnog i pomalo tužnog buljenja u zid digla sam se u 6:00. Obavila sam svu moguću higijenu, obukla sam se najbrže što sam mogla i otišla pojesti nešto. Iskreno umirem od gladi. Nakon doručka (jaja (kajgana) i kruh) lajanje mog psa znak je za naš polazak, pa sam obukla tenisice i izjurila sa bakom do auta. Svako jutro idemo u Maksimir ,kao i ovo. Ima li što bolje od svježeg jutarnjeg zraka? Stigle smo u 7:00 i opušteno šetale.

Pošto je u zdravom tijelu i zdrav duh, hodamo svako jutro 1 h, točnije do 8:00, a nakon toga se malo požurimo ako je eventualno škola ujutro kako bi na vrijeme stigla na virtualnu nastavu. Stigli smo doma i sada je 8:05. Pripremila sam si sendvič i sok od bazge nadohvat ruke i odrađujem sve nastavne aktivnosti koje sam dobila za taj dan. Kada sam sve odradila, (što su do sad profesori poslali) napravila sam si zdravi među obrok. Nakon što sam to pojela vratila sam se aktivnostima vezanim za školu.

Gotova sam sa svime,pojela sam ručak i "bacila" sam se na crtanje. Bilo mi je doista dosadno te sam si zadala izazov nacrtati tlocrt na maramici. Bilo je baš izazovno, ali zanimljivo :)

Prošlo je punoo vremena, vani se već smračilo. Svi smo zajedno na kauču i gledamo TV i komentiramo kako se puno ljudi glupira i ponižava za novac. Jedni drugi ispitujemo bi li i mi to isto radili za novac (usput umiremo od smijeha). Zaključak: zabavno nam je.

Obožavam nebo. Tako i večeras promatram oblake i naravno opet razmišljam. O svemu... Vratila sam se u krevet i ovaj sam put zaspala bez problema.

16.5.2020

Već je 6:10. Ajme kako vrijeme brzo prolazi, ne mogu vjerovati. Digla sam se i pogledala u ogledalo i pomislila ajme koje je to čudovište i onda shvatim da sam to ja .... Da, bolje ne razgovarati o tome. Spremila sam se, pojela (gronola s mlijekom) i krenula prema vratima. Vezano za tu Granolu moram spomenuti da smo ju je napravila moja teta i baš je savršena. Dakle nešto tako savršeno proizašlo je iz kućne radinosti.

Baka i moj pas već su bili dolje, a ja sam išla baciti smeće, no kako se gegam ko' crknuta mačka imala sam i što za vidjeti. Moja je baka otišla bez mene. To vam je lekcija uživo. Barem sam shvatila na taj način, kako čovjek nema puno vremena da bi ga trošio na geganje. Vratila sam se u stan i pospremila ga , pošto mi je preostalo još malo vremena prije nego počne virtualna nastava. Kada je baka došla stavile smo sastojke u stroj koji mijesi tijesto za kiflice, a ja sam onda radila za školu. Kada sam sve završila sve četiri (baka, teta, Nahla i ja ) gledale smo svoju najdražu njemačku Tv- seriju.

Uživale smo u seriji i nismo primijetile kako se već smračilo. Kao i jučer slikala sam nebo, a zatim otišla u krevet.

18.5.2020

Za danas mi se i ne da baš puno pisati, ali bi htjela zabilježiti najsmješnije poze mog psa iz Maksimira, a ostalo je sve uobičajeno kao svaki dan do sada.

20.5.2020

Zvučni zapis