Dnevnik
Matija(Objašnjenje za zašto je ovo krivo napisano se nalazi pri dnu.)
Ponedjeljak, 11. 5. 2020. (Dan prije pisanja dnevnika)
Jučer sam saznao da sam dobio 2 iz matematike što ću pokušati ispraviti. Pošto ovo pišem dan poslije, zbog svog lošeg pamćenja se inače ne bi sjećao kako sam se tada osjećao, ali jedina emocija koju još uvijek mogu iskusiti je dosada tako da znam da mi je bilo dosadno.
Utorak, 12. 5. 2020.
Dan kada počinjem pisati ovaj ˝˝˝˝dnevnik˝˝˝˝. Ovdije bih stavio ono što sam napisao u bilježnice, ali više ne mogu pročitati niti vlastiti rukopis pa pretpostavljam da ne mogu ni drugi. Imam osjećaj da nam svakog dana daju sve manje posla, ali sam navikao na puno posla tako da mi moja anksioznost govoti da sam nešto zaboravio, što unatoč tome vjerojatno i jesam ali se ne sjećam što. Crtao bih digitalne crteže, gledao YouTube ili igrao videoigre, ali toliko sam već pred računalom da sam izgubio volju za te stvari, što nisam mislio da je moguće. jedna dobra stvar je to što pada kiša, a volim kišu. Nadam se da će se nastaviti kroz idućih par dana.
Srijeda, 13. 5. 2020.
Današnji dan se, poput i svih u zadnja tri mjeseca, se pretvorio u jedan dug, jednolik, beskrajan trenutak. Jučer sam rekao da želim da pada kiša, ali ne i danas, jer danas sam se dogovorio ići s Jakšom, Stipom, Lukasom i možda još nekim u grad na biciklima pa bi kiša to uništila. Ne čini se da ću i danas imati puno posla. Barem se nadam da je tako.
Četvrtak, 14. 5. 2020.
Danas se nije dogodilo doslovno ništa, a kamo li išta važno. Moguće je da sam propustio napisati vježbu iz povijesti pred nekoliko dana, ali barem nije za ocjenu. Kao što sam rekao, osim toga, NIŠTA.
Petak, 15. 5. 2020.
Stvari za četvrtak sam napisao rano ujutro. Nisam mogao biti više u krivu. Vježbu iz geografije sam napisao traljavo, roditelji su saznali za dva iz matematike i za zaboravljenu vježbu iz povijesti. Danas sam ˝ispravio˝ matematiku ponovno na dva, ali sam zato povijest odradio dobro. Znam da ovdije nema puno slika, ali ne radim ništa vrijedno slikanja. Razveselio sam se kada sam saznao da trebam za likovni napraviti animaciju. Ne znam što će drugi napraviti, ali znam da će moja biti najbolja jer se već malo bavim time.
Subota, 16. 5. 2020.
Da je škola onakva kakva i inače, veselio bih se vikendu, ali više nema dovoljno razlike između radnog tjedna i vikenda pa taj osjećaj veselja i opuštenosti nije toliko izražen. Idem u Zagreb kupiti nešto nove ljetne odjeće, što je prvi put u zadnjih par mjeseci da sam izvan Siska (ili Petrinje).
Nedjelja, 17. 5. 2020.
Ista stvar kao i jučer, ali još gora jer mi roditelji kažu da trebam raditi nešto vezano uz školu. To nešto je ˝projektni zadatak˝ iz matematike. Sama misao o njemu mi je nepodnošljiva.
Ponedjeljak, 18. 5. 2020.
Ovo pišem dan poslije. Zaboravio sam sve što sam jučer radio.
Utorak, 19. 5. 2020.
Danas sam tek shvatio da sam ovaj zadatak potpuno krivo odradio. ZAŠTO SE ZOVE DNEVNIK, I ZAŠTO JE U PRIMJERU KOJI STE DALI DNEVNIK, A NAŠ ZADATAK NIJE DNEVNIK??? Da, moja je greška to što sam krivo shvatio, ali da se upute ne nalaze na tri različite stranice koje svaka govore svoju stvar, možda bih i razumio. Prekasno za to, valjda.