Dnevnik
MK.20. travnja, 2020.
Danas je ponedjeljak. AH da, početak novog tjedna...i roditeljski sastanak...
No dobro, to ionako nije prva stvar u ovom danu.
Prepričati ću jutarnji događaj:
Dakle, probudim se i skužim da mi zvoni alarm. 8,25 ...? Ne bih danas uopće ustala je li...? Definitivno.
Isključim alarm, mislim, ne trebam se valjda tako rano ustati... Dosađivala sam se u krevetu do 9,50. Onda sam se sjetila nedavnog razgovora na Teams-u u kojem je razrednica spomenula da bismo trebali biti od 8 sati prisutni. Čekaj, a sada je koliko sati? Pogledam na mobitel, 9,52. Ustaj i pali računalo.
Dakle, zeznula sam jutro...
Podne je proteklo riješavanjem lektirnog zadatka gdje sam napravila digitalni crtež mačka iz knjige koju sam pročitala i ostalih zadataka. Onda je bio događaj dana, što je Roditeljski sastanak.
Nakon sastanka mi je tata prenio vijest da me razrednica pohvalila. Zašto me razrednica pohvalila? Nisam skoro ništa od propusta iz biologije napravila i po tome ja ne zaslužujem pohvalu...
Večer sam potratila čitanjem priča što inače radim iz dosade i djelomično, da poboljšam znanje engleskog jezika na kojemu su većina priča.
21. travnja, 2020.
Danas je utorak, taj dan mi u svakom slučaju nije omiljen.
Počeo je dan. Probudim se, ovog puta ne nakon 9 sati. Pokušala sam riješiti zadatke na Teams-u do podne. Neke sam riješila, a neke sam ostavila sa strane jer pojma nemam kako ću ih izvesti niti su mi u tom trenutku bili bitni, uglavnom projektni zadatci koje ne trebam predati do sutra. Riješila sam provjeru iz matematike na Geogebri i predala (digitalno).
Poslijepodne sam pogledala video lekciju iz biologije s poveznice u OneNote-u, ali nisam riješila zadatke jer je rok 23. travnja.
Navečer sam se okušala u crtanju voštanim pastelama koje sam nedavno našla u svojoj ladici. Naravno, pastele su poslužile u bojanju, a za glavne linije crteža sam upotrijebila crni tuš. Pero je izvršilo zadatak na ovom radu bolje nego kist na jednom od drugih radova...
