▪︎

Nerijetko, ljudi su po prirodi stvari sumnjičavi, kritički nastrojeni i zabrinuti u iščekivanju Ramazana. Oni dobri, jednostavno jedva čekaju da se ta vijest prelomi, da se čuje 'vidjen je mladjak'! Uželjeli se dragoga gosta, razumljivo, sve bi dali da je baš te noći počeo Ramazan. Oni loši, oni bi uvijek da kritikuju, pa bi mu isto došlo, ha rekao 'vidjen je', ha rekao 'nevidjen je'. Kakvu god vijest da dobiju, njima je nešto šubheli i nešto im ne odgovara. Takvi očito nemaju podlogu, niti dobru pripremu za ovaj mubarek mjesec.

Ponosan sam na naš džemat koji, u današnjim konfuznim trenucima i previše složenoj situaciji, uspjeva da odoli pritiscima, i na profesionalan, moralan, a prije svega ispravan šerijatski način se nosi sa ovim fikhskim pitanjem. Da se razumijemo, mes'ela je jednostavna medjutim, ljudi su je učinili složenom time što su proširili sporedne puteve kako da se ona rješava. Pa su jednostavan metod gledanja mladjaka golim okom, redefinisali i pronašli alternativne metodološke puteve poput teleskopa, raznih vrsta kamera, i astroloških proračuna. Nije mi namjera da uopšte govorim da li su svi alternativni načini ispravni, dovoljno mi je to što je izvorni način i metod rješavanja ove mes'ele neporeciv. Kome je potrebno da pored izvorne čiste i pitke vode ide da se napoji sa alternativnih/sporednih izliva tog istog izvora, ne treba mu to osporavati na način patološke mržnje i očekivati jednoumlje u kome će se stvar riješiti. Ovo pitanje traje stotinama godina, razilaženje ima svoje duboke korjene, tako da nametljiva rasprava ne vodi ničemu, osim gubljenju dragocjenog vremena.

Elem, rekoh da sam ponosan na naš džemat i metodološki pristup ovome pitanju, iako ne poričem da se sve može organizacijski podići na nivo mnogo većeg stepena, ali bitno je da se metodološki pristup odradjuje za ove uslove veoma dobro.

Što se konkretno tiče početka ovog Ramazana, organizacija je funkcionisala. Braća su pratila mladjak u skoro svim kontinentima svijeta, u velikom broju država. Čekalo se do kasno, ne bi li stiglo svjedočenje o vidjenju mladjaka. Onda kada stigne neko svjedočenje, ono se provjerava od strane učenog insana, provjerava se lanac te vijesti, pouzdanost vijesti, jasnoća vijesti, ko je tu vijest izrekao, odakle je došla, da li ima kontradiktornih izjava iz mjesta iz koje dolazi ta vijest i drugi niz konkretnih opisa, od kojih zavisi da li će svjedočenje biti prihvaćeno. Oni od naših učenih koji odlučuju o svim ovim pitanjima, imaju ekstremno težak posao, propraćen sa strane čestim pritiscima od ljudi sa dobrom namjerom i ljudi sa lošom namjerom.

Apsolutno pravo naše učene braće jeste da procijene ove stvari i ne trebamo sumnjati u njihov šerijatsko - etički stav u ovome pitanju, pogotovo ako uzmemo u obzir odgovornost koju nosi njihova odluka. Niko nije naivan da sebe optereti pred Allahom shvatanjem ove mes'ele kao 'svejedno je' i 'lako ćemo'. Sa druge strane, kada odluka dodje, trebamo se potruditi da je iskreno, sa srca prihvatimo i bezbrižno uplovimo u blagodati mjeseca Ramazana, mjeseca milosti i Kur'ana, te da iza sebe ostavimo sve subjektivne misli i osjećaje koji doprinose neugodnosti u prvoj noći Ramazana pa da umjesto radosti i sreće osjećamo prezir i tugu. Prezir i tuga nemaju mjesečnu kartu za putovanje u Ramazanu, izbacite ih i pišite im kaznu, bar za ovaj mjesec, a u ostalim mjesecima se ona ne može isključiti, jer su šejtani van okova, ali će nas Ramazanski entuzijazam i poslije Ramazana, koliko-toliko podstaći na samokontrolu i automatizovanu naviku na sabur. Ne zaboravite, naučeni smo da na svadjalački ton u ovome mjesecu odgovorimo sa dvije zlatne riječi - 'Ja postim'!